Nakon što je 2010. godine Zavod za javno zdravlje Kantona Sarajevo i zvanično otkrio fekalne bakterije u izvorskim vodama Vrela Bosne (iz kojih se preko 300 litara svake sekunde upumpava u sistem sarajevskog vodovoda), skoro 7 miliona maraka javnog novca, radi se uglavnom o sredstvima Fonda za okoliš FBiH, do sada je potrošeno na popravak kolektora kojim se kanalizacija iz nekoliko stotina apartmana izgrađenih u Babinom dolu na Bjelašnici dovodi do Hadžića. Za sada je, samo u svrhu popravka kanalizacije, na svakog “povremenog” stanovnika bjelašničkog apartmana potrošeno preko 5,000 maraka javnog novca.
To nije jedini primjer državne brige za bogate stanovnike Bjelašnice. Voda kojom se snabdijevaju apartmani, pumpa se čak iz Hrasnice, vodovodom koji je dugačak preko 15 km, koji, dodatno, mora da savlada preko 700 m visinske razlike.
Pri tome je cijena koju za vodu i kanalizaciju plaćaju vlasnici apartmana, ista kao i za građane Sarajeva.
Prije deset godina, kada je tek krenula izgradnja apartmana, dodatna 2 miliona javnog novca su potrošena na izgradnju gasovoda od Hrasnice do Bjelašnice kako bi se omogućilo zagrijevanje apartmana na prirodni gas.
To je bila jedina uspješno izgrađena dionica gasovoda nakon rata, a i jedini primjer u poslijeratnoj istoriji Sarajeva da se javnim novcem dotira grijanje kako bi se negdje riješio (navodni) problem zagađenja zraka.
I pored toliko potrošenog javnog novca, i pored svih uvjeravanja kako je riješen problem zagađenja vode koja ulazi u sarajevski vodovodni sistem, u posljednjoj studiji Zavoda za javno zdravlje Kantona Sarajevo, u 2014. godini fekalne bakterije su i DALJE BILE PRISUTNE u vodama Vrela Bosne.
Sve ove godine apartmanski kompleks na Bjelašnici radi bez okolinske dozvole!
Ovo je još jedan slučaj u kojem privatni interes nadvladava društveni: Da bi nekolicina dobrostojećih uživala u punom luksuzu svojih apartmana, oštećen je javni budžet za velike količine novca, a bez ikakve društvene koristi. Jedini trajni rezultat ove “investicije” je, po svemu sudeći, permanentno ugroženo zdravlje stanovnika cijelog grada.
Nakon što je 2010. godine Zavod za javno zdravlje Kantona Sarajevo i zvanično otkrio fekalne bakterije u izvorskim vodama Vrela Bosne (iz kojih se preko 300 litara svake sekunde upumpava u sistem sarajevskog vodovoda), skoro 7 miliona maraka javnog novca i to uglavnom sredstava Fonda za okoliš FBiH do sada je potrošeno na popravak kolektora kojim se kanalizacija iz nekoliko stotina apartmana izgrađenih u Babinom dolu na Bjelašnici svodi do Hadžića. Za sada je, samo u svrhu popravka kanalizacije, na svakog povremenog stanovnika bjelašničkog apartmana potrošeno preko 5000 maraka javnog novca.
To nije jedini primjer državne brige za bogate stanovnike Bjelašnice. Voda kojom se snabdijevaju apartmani, pumpa se čak iz Hrasnice, vodovodom koji je dugačak preko petnaest kilometara, koji dodatno još mora da savlada preko sedam stotina metara visinske razlike. Pri tome je cijena koju za vodu i kanalizaciju plaćaju vlasnici apartmana, ista kao i za građane Sarajeva. U uzroke svakodnevnih redukcija sarajevskog vodovoda, ugrađeni su i ovi troškovi.
Prije deset godina, kada je tek krenula izgradnja apartmana, dodatna dva miliona javnog novca su potrošena na izgradnju gasovoda od Hrasnice do Bjelašnice kako bi se omogućilo zagrijevanje apartmana na prirodni gas. To se tada pravdalo brigom za čisti zrak na Bjelašnici, dok je stvarni razlog bio sasvim drugi – grijanje na prirodni gas je bilo najekonomičnije rješenje za vlasnike apartmana, jer to je bio jedini način da preko telefona, po potrebi, uključuju/isključuju grijanje u apartmanu.
To je ujedno i jedini primjer u poslijeratnoj istoriji Sarajeva da se javnim novcem dotiralo grijanje kako bi se negdje riješio (navodni) problem zagađenja zraka.
I pored tolikog potrošenog javnog novca, i pored svih uvjeravanja kako je riješen problem zagađenja vode koja ulazi u sarajevski vodovodni sistem, u posljednjoj Studiji Zavoda za javno zdravlje Kantona Sarajevo, u 2014. godini fekalne bakterije su i dalje bile prisutne u vodama Vrela Bosne.
Ovo je još jedan slučaj u kojem privatni interes nadvladava društveni: Da bi nekolicina dobrostojećih uživala u punom luksuzu svojih apartmana, oštećen je javni budžet za velike količine novca, a bez ikakve društvene koristi. Jedini trajni rezultat ove “investicije” je, po svemu sudeći, permanentno ugroženo zdravlje stanovnika cijelog grada.